Polazak u jaslice/vrtić za svako dijete predstavlja veliku promjenu u životu. Dijete dolazi iz obitelji, gdje se osjećalo sigurno, u njemu nepoznatu sredinu, među nepoznate osobe. Potrebno je određeno vrijeme tijekom kojega se dijete prilagođava novoj sredini.
Najčešća pitanja roditelja vezana za proces prilagodbe su:
Koliko traje prilagodba i kakva će biti?
Kako će dijete reagirati na prilagodbu?
Kako djetetu (i sebi) olakšati prilagodbu na vrtić?
Koliko traje prilagodba i kakva će biti?
Ne postoji jednoznačan odgovor na ta pitanja jer prilagodba ne traje kod svakog djeteta jednako dugo i ne izgleda isto
Trajanje i težina prilagodbe ovisi o više faktora:
– karakter, stupanj razvoja i zdravstveno stanje djeteta
-dob djeteta (lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca)
-prethodna odvajanja od roditelja (je li se i u kojoj mjeri dijete odvajalo od roditelja)
-kontinuitet u dolascima u vrtić (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe)
-stav roditelja o vrtiću (pozitivan stav roditelja i nasmijano lice olakšat će djetetu prilagodbu)
-provedena priprema kod kuće
Kako će dijete reagirati na prilagodbu?
Ne reagiraju sva djeca jednako
Neka djeca otvoreno negoduju (plač tijekom i nakon rastanka, vrištanje, bacanje na pod, pokušaji bijega, agresija usmjerena na stvari, drugu djecu ili odgojitelja), a neka su izrazito pasivna (odbijaju komunikaciju s odgojiteljem ili su u potpunosti usmjerena samo na njega).
Neka su djeca sklona reakcijama na fiziološkom planu (odbijanje hrane i spavanja, probavne smetnje, često obolijevanje), a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač, agresivnost, pasivnost).
Jedna od mogućih reakcija je regresija u ponašanju (npr. dijete koje je prohodalo može opet početi puzati). Regresija u ponašanju je prolaznog karaktera i obično nestaje kada se dijete prilagodi novoj sredini.
Ponekad se javlja tzv. zakašnjela prilagodba (javlja se kad dijete shvati da je odlazak u vrtić postao dio njegove svakodnevnice i da je to konačno stanje).
Reakcije na prilagodbe, kakve god bile, su normalna pojava i ukazuju na to da su dijete i roditelj razvili kvalitetnu povezanost. Reakcija slabe i nestaju brzinom kojom se dijete prilagođava okolini.
Prilagodba nije gotova kada dijete prestane plakati, već kada, tijekom boravka u vrtiću, počne spontano izražavati svoje osjećaje, misli i potrebe.
S obzirom da prilagodba ne traje kod svakog djeteta jednako dugo i da djeca ne reagiraju isto, savjetujemo da, kada je riječ o trajanju i tijeku prilagodbe, ne uspoređujete svoje dijete s drugom djecom. Umjesto toga, budite usmjereni na sebe, svoje dijete i savjete odgojitelja.
Kako djetetu (i sebi) olakšati prilagodbu na vrtić?
Predstavite djetetu vrtić kao veselo i zabavno mjesto na kojem ga čeka puno zabave i prijatelja. Pozitivnim stavom o vrtiću potaknut ćete djetetovu znatiželju i želju za vršnjačkim društvom.
Nastojte da dijete istovremeno nema još jednu veliku promjenu u životu (npr. preseljenje) i nemojte ga izlagati dodatnom stresu (npr. odvikavanju od pelena).
Ako je dijete vezano uz dudu, igračku i sl., ponesite mu taj predmet u vrtić kako bi se u novom prostoru osjećalo sigurnije. Vodite brigu o tome da je to predmet koji se svakodnevno može oprati/dezinficirati.
Rastanci neka budu kratki. Prilikom rastanka pozdravite se s djetetom i najavite kada ćete doći (ne prema satu već prema događaju koje će dijete znati prepoznati – npr. nakon što pojede voće). Ne odlazite bez pozdrava ako vam se čini da se dijete zaigralo. Izbjegavanje suza na ovaj način ne donosi koristi jer se dijete treba naučiti nositi s odvajanjem. Odlaženjem bez pozdrava djetetu unosite nesigurnost i otežavate prilagodbu. Nakon rastanka nemojte se zadržavati u vidokrugu djeteta. Ne činite mu uslugu time što vas vidi kroz staklo na vratima.
Budite iskreni u odnosu s djetetom. Nemojte govoriti da sutra neće morati u vrtić ili da ćete doći odmah po njega, ako to nije istina.
Budite spremni da će dijete kada krene u vrtić od vas tražiti više pažnje. Osigurajte posebno vrijeme samo za vas (šetnja poslije vrtića i sl.).
Ako dijete nerado priča o vrtiću, nemojte ga o tome pretjerano ispitivati.
Kada primijetite da se dijete sve više veseli odlasku u vrtić, radujte se s njim jer je to dobar znak da se prilagođava novoj situaciji.
Ukoliko je dijete zdravo, nastojte ga redovito voditi u vrtić dok ne završi proces prilagodbe.
Potičite samostalnost u hranjenju, higijenskim navikama i pospremanju igračaka (prema djetetovim mogućnostima) kod kuće.
Pripremite i sebe na odvajanje. Nastojte ne prenositi vlastite strahove, zabrinutost i tugu na dijete jer ćete mu na taj način otežati prilagodbu.
Poštujte kućni red vrtića i prihvatite savjete odgojitelja jer odgojitelji su, tijekom prilagodbe, vaši najbliži suradnici!